aura (grč. αὔρα: dah, zrak, vjetar).
1. U medicini, neobično senzorno ili psihičko stanje koje prethodi epileptičkom napadaju. Termin aura označuje i slične simptome uoči napadaja migrene.
2. U okultizmu, teozofskome, antropozofskom i parapsihološkom nauku, posebna vrsta doživljaja u kojem osoba »posvećena« u tajnu aure navodno može vidjeti obojeni pojas energetskog zračenja oko tijela, posebice iznad glave, pri čemu boja svjetla ovisi o raspoloženju, zdravstvenom stanju, duševnim stanjima i čovjekovoj duhovno-duševnoj i ćudorednoj zrelosti. Teozofija i antropozofija razlikuju »vitalnu« (etersku) auru, koja je aura tijela, »astralnu« (duševnu) i »mentalnu« auru, koja je podređena razumu.
3. U prenesenom značenju, ozračje.